Page 95 - HR-final
P. 95

Ekonomija dijeljenja


                  Koncept  ekonomije  dijeljenja  temelji  se  na  međusobnom  dijeljenju  usluga  i  dobara  između
                  pojedinih  aktera.  Ova  razmjena  obično  se  provodi  putem  internetskih  platformi.  Tehnološki
                  procvat i digitalizacija društva tako omogućuju napredak principa dijeljenja. Najčešća područja na
                  koja  ekonomija  dijeljenja  utječe  su  sektori  prometa  i  usluge  smještaja.  Osnovna  područja

                  ekonomije dijeljenja tako uključuju: smještaj, zajednički prijevoz, dijeljenje vozila, dijeljenje bicikla,
                  zajedničko obrazovanje, zajednički radni prostori, vremenska valuta, mikro rad, razmjena robe,
                  prodaja  rabljene  robe  i  zajedničke  financijske  usluge  (kao  što  je  crowdfunding,  peer-to-peer
                  financiranje).

                  Dakle, kroz svoje načelo, ekonomija dijeljenja može se promatrati kao dio održivog pristupa (može
                  se pokazati upravo na primjeru zajedničkog prijevoza). Ekonomija dijeljenja može se shvatiti kao
                  ekonomski sustav u kojem se imovina ili usluge dijele među privatnim osobama ili pojedincima
                  besplatno, ili uz naknadu, obično putem interneta (Oxford Dictionaries, 2018).
                  Prema Koopmanu i sur. (2014), ekonomija dijeljenja stvorila je vrijednosti pomoću nekoliko

                  temeljnih metoda:

                         •   Prvi  bitan  čimbenik  je  mogućnost  primjene  neiskorištene  imovine  koja  se  smatra
                             "mrtvim kapitalom" ili neiskorištenim kapitalom.

                         •   Nadalje, kombinacija korisnika i pružatelja, a time i ponude i potražnje, čini tržište
                             konkurentnijim i više specijaliziranim.

                         •   Raspon  poslovanja  se  proširuje,  a  troškovi  (kao  što  su  transakcijski  troškovi)  su
                             smanjeni.

                         •   Postojanjem mehanizama evaluacije može se značajno smanjiti rizik od asimetričnih
                             informacija.



                  Orsi i Doskow (2009) su podijelili ekonomiju dijeljenja u pet osnovnih kategorija.  Zatim se na
                  temelju odabranog odlučuje o namjeri, predmetu i načinu dijeljenja. Ovi se ciljevi mogu podijeliti
                  na nastojanje da se:

                         •   Uštedi novac ili stekne imovina ili pravo na njezino korištenje.

                         •   Uštedi vrijeme i smanji rad i napor.

                         •   Dovede do povećanja ekološkog načina života ili „zelenog puta“.

                         •   Izgradi zajednicu.

                         •   Steknu nove vještine i iskustvo.

                  Ekonomija dijeljenja nudi bezbroj različitih načina za korištenje i primjenu, ali u svojoj srži možemo
                  uočiti različita zajednička načela na kojima se temelji (Boudreau et al., 2014).
                                                                                                      5
   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100