Page 106 - HR-final

Izraz socijalna ekonomija može se koristiti za označavanje dijela nacionalne ekonomije koji čini

takozvani “treći sektor” (Noya i Clarence, 2007). Ovaj sektor nadopunjuje dva osnovna sektora
gospodarstva, odnosno javni i privatni sektor. Socijalna ekonomija tako djelomično uključuje
tržišni sektor i djelomično civilni sektor (Dohnalová et al., 2016). Trećim sektorom smatra se dio
gospodarstva u kojem privatno gospodarsko i poduzetnički subjekti posluju i stvaraju određenu
gospodarsku djelatnost, nisu ovisni o državi, a istovremeno slijede javno korisne ciljeve;

društvene, ekološke i lokalne (Dohnalová et al., 2012; Borzaga i Defourney, 2001).

Društveno poduzeće

Izraz društveno poduzeće često se koristi u cijelom svijetu, ali može predstavljati niz pojmova u

stvarnosti. Mogući razlog različitosti u pristupima može biti da se sami pojmovi "društveno" i
"poduzeće" široko definiraju, a izazovi pružanja jedinstvenog objašnjenja rastu kada se ovi
pojmovi kombiniraju (Davister, Defourny i Gregorie, 2004). U teoriji se razlikuju dvije vrste
socijalnog poduzetništva – opće društveno poduzeće i socijalno poduzeće za radnu integraciju.

● Opće društveno poduzeće
Opće društveno poduzeće utemeljeno je na misiji poduzeća čiji je cilj ispunjavanje javno korisnih
ciljeva u području društvenih, ekoloških ili lokalnih potreba; ovi ciljevi mogu također biti popraćeni
područjima obrazovanja i kulture. Opće socijalno poduzeće nije povezano s radnom integracijom

skupina ljudi u nepovoljnom položaju.
● Društveno poduzeće za radnu integraciju (WISE) (engl. work integration social
enterprise)

U cijeloj Europi društveno poduzetništvo prvenstveno je vezano uz rješavanje problema
nezaposlenosti i socijalnu integraciju pojedinaca natrag u društvo (EMES PERSE, 2018). Ova
vrsta društvenog poduzeća se prvenstveno fokusira na rad i društvenu integraciju (Defourney i
Nyssens, 2012). Stoga se ova poduzeća također usredotočuju na otvaranje novih radnih mjesta

za pojedince iz ugroženih društvenih skupina. Ova vrsta društvenog poduzetništva stvara posao
za ljude iz skupina u nepovoljnom položaju. Ti pojedinci imaju minimalne mogućnosti za rad u
tradicionalnim poduzećima (Nyssens, 2006). WISE se stoga usredotočuje na ugrožene društvene
skupine kojima prijeti opasnost od trajnog isključenja sa tržišta rada. Radna integracija ovih osoba
u nepovoljnom položaju ostvaruje se prvenstveno proizvodnom aktivnošću koja uvažava njihov
nedostatak, odnosno stručnim osposobljavanjem tih osoba u nepovoljnom položaju s ciljem

povećanja njihove stručne osposobljenosti (Spear i Bidet, 2005).
Prema definiciji autora Davister, Defourny i Gregoire (2004), moguće je promatrati društvena
poduzeća za radne integracije kao autonomne subjekte čiji je glavni cilj radna integracija
pojedinaca koji se susreću sa značajnim preprekama na tržištu rada. Radna integracija ovih
pojedinaca u nepovoljnom položaju postiže se prvenstveno kroz nastanak aktivnosti koja uvažava

njihov nedostatak ili stručno osposobljavanje onih u nepovoljnom položaju s ciljem povećanja
njihove profesionalne kvalifikacije.
5