Page 103 - HR-final

Pojedinosti o društvenom poduzetništvu

Koncept društvenog poduzetništva primjenjuje se radi rješavanja društvenih i gospodarskih
pitanja u društvu. Ideja se počela širiti 1980-ih na obje strane Atlantika. Geografski gledano, dijeli
se na američku i europsku školu mišljenja. Autori iz europskih poslovnih škola (npr. Mair i Marti,
2006.; Nicholls, 2006) doprinose raspravi i oslanjaju se na koncept društvenog poduzetništva sa
stajališta američke škole mišljenja, nadopunjujući ga europskom pozadinom (Defourny i Nyssens,

2012).
Prema Nichollsu (2006), društvenim poduzetništvom može se smatrati sve od dobrovoljnog
aktivizma, koji se temelji na dobrovoljnim resursima, do poduzetničkih društvenih inovacija koje

karakterizira rizični kapital usmjeren na društvenu misiju. Ovi razni modeli mogu uključivati
različite vrste neprofitnih organizacija, koje variraju od onih u potpunosti financiranih potporama
do onih koji se u potpunosti same financiraju. Prema Deesu (1998), društveno poduzetništvo
opisuje skup iznimnih djelovanja koje treba podržati i nagraditi.
Između ostalih, neprofitna organizacija TESSEA ČR navodi i vlastitu definiciju društvenog

poduzetništva kao poduzetničke aktivnosti koje koriste društvu i okolišu. „Društveno
poduzetništvo ima važnu ulogu u lokalnom razvoju i često stvara mogućnosti za pojedince u
zdravstvenom, društvenom ili kulturnom nepovoljnom položaju. Dobit se u velikoj mjeri koristi za
daljnji razvoj društvenog poduzeća. Ostvarivanje profita jednako je važno za društveno poduzeće
kao što je povećanje koristi za javnost” (TESSEA, 2022).

Američka škola

Ideja društvenog poduzetništva razrađena je devedesetih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim
Američkim Državama, gdje su identificirana dva glavna pravca. S jedne strane ideja je povezana

s fokusom na osiguranje financijskih sredstava vlastitim prihodima te se ovaj tok misli naziva
“zarađeni prihod”. S druge strane je smjer mišljenja koji se naziva “društvena inovacija” (Defourny
i Nyssens, 2012).

Prvi tok razmišljanja o društvenom poduzetništvu i društvenim poduzećima ili “zarađeni prihod”
bavi se korištenjem komercijalnih aktivnosti neprofitnih organizacija kako bi se podržale njihove
misije (Kerlin, 2006). Ovi subjekti nastoje se baviti pitanjima koja se tiču njihovog financiranja i za
to koriste vlastite komercijalne aktivnosti za stvaranje dobiti. Taj se profit naknadno koristi za
podršku društvenoj misiji danog subjekta. Financiranje entiteta iz više izvora tako je uvećano
vlastitim prihodima od komercijalnih aktivnosti (Defourny i Nyssens, 2012).

Drugi tok mišljenja, tj. "društvena inovacija", fokusira se na osobnosti i djelovanju društveno
orijentiranog poduzetnika, koji je kreator promjena.

2