Page 115 - HR-final

Kružna ekonomija: Povijesna pozadina

Prema europskom modelu kružne ekonomije, strategija se smatra inovativnom školom mišljenja
u okvirima održivog razvoja, ali je još uvijek u povojima (Murray et al., 2017). Međutim, njegovi
korijeni vraćaju se na raniji rad Pearcea i Turnera (Sacchi et al., 2018), pa čak i do zemalja poput
Kine koje su implementirale ovu paradigmu u gospodarstvo prije nekoliko desetljeća. Sve u

svemu, Europski koncept kružne ekonomije pokušava razdvojiti gospodarski rast od iscrpljivanja
resursa, uz poticanje smanjenja nastanka otpada po principu linearne ekonomije tvz. iz „kolijevke
u grob“. Način razmišljanja prema procesu kružne ekonomije zove se "od kolijevke do kolijevke"
(Gregson i sur., 2015.). U ovom smislu čimbenici koji jamče razvoj kružne ekonomije u modelu
gospodarskog rasta na europskoj razini su obnovljiva energija, produktivnost resursa, stopa
recikliranja, zapošljavanje u ekološkom sektoru i inovacije (Busu, 2019., str. 10). Europska

strategija kružne ekonomije podrazumijeva velike izazove za socioekonomske dionike, posebno
za poduzeća, koja moraju preuzeti važne rizike prijelaza s linearne ekonomije na inovativan kružni
sistem. Međutim, ako poduzeća nadiđu ove rizike, poslovanje će biti konkurentnije (Jørgensen i
Remmen, 2018). Implikacije strategije kružne ekonomije na poduzeća su opravdane radi velike
raznolikosti publikacija usmjerenih na poslovni koncept kružne ekonomije i implementacije iste u
poduzećima (Merli et al., 2018).

Unatoč tome, postoji nedostatak konsenzusa o definiciji kružne ekonomije. Korhonen i sur. (2018)
izjavili su da je europska definicija kružne ekonomije površna i neorganizirana, spoj ideja iz
različitih znanstvenih područja uključujući industrijske ekosustave, industrijsku ekologiju, tokove
materijala, ekonomske tokove, biologiju, ekonomija okoliša itd. Drugi autori (Lewandowski, 2016;
Lieder i Rashd, 2016, Sacchi, et al., 2018) pregledali su različite postojeće koncepte kružne

ekonomije i njihova različita prihvaćanja. Svi su navedeni autori utvrdili da neki aspekti kružne
ekonomije, čak institucionalna, kulturna ili zakonodavna pitanja—nedostaju u literaturi. Murray
(2017) također kritizira trenutni pristup kružnoj ekonomije zbog: prvo, neuključivanja društvene
dimenzije, ključne za održivost, a drugo, planiranje slabo utemeljenih površnih ciljeva i ne
predviđanje budućih posljedica njegove provedbe.

Unatoč ograničenjima kružne ekonomije, trenutni koncept ima dvije ključna doprinosa. Prvo,
kružna ekonomija vraća važnost životnog ciklusa materijala, njegovu vrijednost i kvalitetu. Drugo,
kružna ekonomija nudi mogućnost održive proizvodnje i prikladnije obrasce potrošnje (Korhonen
et al., 2018.), kroz poslovne modele kao što su usporavanje masovne proizvodnje (npr.
zadovoljavanje potreba bez vlasništva nad proizvodom, proširenje vrijednosti proizvoda,

dizajniranje dugotrajnih proizvoda, poticanje dostatnosti ili produljenje života proizvoda na razini
krajnjeg korisnika) ili zatvaranje petlji (npr. povećanje vrijednosti resursa ili industrijskih
savezništva) (Bocken et al., 2016.). Svjetska populacija raste, a s njom i potražnja za sirovinama.
Međutim opskrba ključnim sirovinama je ograničena. Ograničene zalihe također znače da neke
zemlje EU ovise o sirovinama drugih zemalja od kuda dolaze materijali.

3