https://www.youtube.com/watch?v=MB6lkvwLpCU
Načelo ekonomije dijeljenja se temelji na tome da se roba ili imovina dijele za novac ili za neki drugi ekvivalent. Za to se najčešće koriste specijalizirane internetske platforme gdje ponuda zadovoljava potražnju. Posljednjih godina je uočljivo kako tema ekonomije dijeljenja dobiva sve veću pozornost na svjetskoj razini. Brzina, dinamika i opseg promjena ukazuju na značajan dugoročni trend, a kao i svaka promjena, ovaj fenomen 21. stoljeća ekonomije dijeljenja donosi vlastite rizike poput polulegalnog načina funkcioniranja.
Poprilično je teško definirati ekonomiju dijeljenja stoga trenutno postoji mnogo različitih definicija iste. Na primjer, Goudin (2016) u svojoj studiji “The Cost of Non-Europe in the Sharing Economy: Economic, Social and Legal Challenges and Opportunities” naglašava potrebu za određivanjem jasnih kriterija za ispravnu definiciju analizom i sastavljanjem postojećih definicija. Ekonomiju dijeljenja definira kao “korištenje digitalnih platformi ili portala za smanjenje razmjera za održive transakcije zapošljavanja ili održivo sudjelovanje na tržištima zapošljavanja potrošača (tj. “dijeljenje” u smislu zapošljavanja imovine) i time smanjuje mjeru u kojoj je imovina nedovoljno iskorištena.” Nasuprot tome, Frenken i Schor (2017.) definiraju ekonomiju dijeljenja kao “potrošače koji si međusobno odobravaju privremeni pristup nedovoljno iskorištenoj fizičkoj imovini (“besposleni kapacitet”), vjerojatno za novac.”